Oktobar 1864 - Carte blanche

Kao bol, kao mir, kao istina
izgleda sve.
Kao belo i crno i nestvarno,
k`o kisna kap.
Kao rec, kao mit, kao izazov,
dolazis ti.
Tako hladan i dalek, neodredjen,
prozirni lik.

Ja vise nemam snage
da ti se prepustim.
Ja vise nemam volje da ti snove podarim.
Ja samo imam zelju
da te zaboravim
i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.

I tako hodas i mislis i secas se
kao kroz dim.
Prvi sneg teko mek, tako prozracan
k`o beli til.
Kao glas, kao trag, kao nestanak
jedinog sna
neka glupa praznina se ogleda
u ocima.

Ja vise nemam snage
da ti se prepustim.
Ja vise nemam volje da ti snove podarim.
Ja samo imam zelju
da te zaboravim
i da ti pruzim osmeh kao zadnji blagoslov za put.